- Piše: Tomica A. Milović

Istina i istinoljublje predstavljaju neraskidivu kopču s Bogom i bogoljubljem. One služe kao kantar za obraz i čast. Kao mjera za čojstvo i moralnost. Kako onom kome istina predstavlja životnu suštinu i smisao, tako i onom (ali samo verbalno), čija je stajna tačka od nje udaljena miljama. Istina je prva „na udaru“ kada se treba zakleti. Kada obrazom valja potvrditi ono što je nepobitno, što očevidno stoji i postoji. Ono što bez sumnje jeste činjenično stanje.
Na nesreću, istina i odanost njoj nikada se nijesu slagale sa politikom. Naprotiv! Politika je istinu odbacivala kao strano tkivo. I nije je prihvatala kao moralnu vrlinu. Tako je bilo, i tako će sigurno ostati dok je politike i dok je istine. Umjesto barjakom istine, politika će mahati barjakom laži. A gdje se ugnijezdi i zagospodari laž, nema nade da se nešto kreće putevima koji to jesu. Ostaje put koji to nikako nije, već stranputica i ambis. Politička „istina“ (laž) puni značaj dobija kod vlastodržaca. Kod onih kojim golim nasiljem tu „istinu“ utjeruju u glavu svojih podanika. I uglavnom u tome uspijevaju.
Šta je istina? Ovo pitanje je, makar kada govorimo o hrišćanskoj civilizaciji, postavio i Pontije Pilat na suđenju Isusu Hristu: „Dakle si ti car‘‘? Isus odgovori: „Ti govoriš da sam ja car. Ja sam za to rođen, i za to dođoh da svjedočim istinu. I svaki koji je od istine sluša glas moj“. („Jevanđelje po Jovanu“). Ova Hristova zapovijest ušla je u pojedinačnu i kolektivnu svijest hrišćana kao amanet da je Bog otac istina, a njegov sin svjedok i propovjednik istine. Istina je ljubav. Ona oslobađa od svake vrste ropstva. Istina je život. Istina je samo jedna, sa jednim licem. Kao što je i život jedan.
Kod vlastoljubaca istina je ogrnuta despotskom odorom. Svaki tiranin – vlastodržac istinu prezire iz dna duše. U takvim okolnostima, istina, naročito ona očevidna (što je poseban apsurd), nema gotovo nikakve šanse da preživi u procesu vladaočevog upravljanja svojim podanicama.
Totalitarni režim, kao što je ovaj crnogorski danas, a koji je bezmalo doktorirao na „organizovanom laganju“, istinu je precrtao, utamničio. A pošto taj režim drži da je vječan, i izgon i utamničenje istine mora trajati vječno. Laž i nadlagivanje ostaju osnovni stub političkog i državničkog djelovanja crnogorske nasilničke vlasti. Za tu i takvu vlast istina može biti bilo šta što oni, svojim dekretom, proglase. To naročito važi za inače nelegitimnog predsjednika Montenegra, personu kakvu na tom mjestu nema mnogo država na planeti. Nema tako „negativno naelektrisanog“ diktatora. On vlada najbrutalnijom silom. Istina je, po njegovom shvatanju, sve što sam zapovijedi. Ako, primjera radi, sunce, peče li peče, a on kaže da to kiša lije, diskusije nema. I britva!
Nelegitimni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, direktno ili indirektno se služi neistinama, odnosno zatvara oči pred istinom. Za razliku od laži, koja imaju mnogo lica, istina ima samo jedno. Zato su laž i laganje više nego pogodni za manipulacije i podmetanje „kukavičjih jaja“. Laž oblikuje čovjeka po šablonu za moralne nakaze, nesposobne da se odupru bilo kakvom obliku nasrtaja na lični, društveni i istorijski integritet. I identitet.
Poslušajmo takozvanog predsjednika. Reče on tu negdje skoro, onako nadobudno, sa „niske visine“, isprazno, i ovo: „Ne mislim da Crna Gora treba da slijedi ni ruski imperijalizam, ni velikosrpski nacionalizam, ni agresivno Svetosavlje, koje poništava crnogorski vjerski i nacionalni identitet“.
Takozvani predsjedniče! Ni ruski imperijalizam, ni velikosrpski nacionalizam, nikada u istoriji nijesu bili ni problem ni putovođa Crnoj Gori. Ovo iz razloga što se nikada ovdje nijesu ni pojavljivali. Izrekao si, vajni predsjedniče, drsku i opaku neistinu. Zašto? Pa najprije „za uši“ NATO gazda, tih patoških mrzitelja, ne samo Srba i Rusa, već i ukupnog pravoslavlja. A onda i za tvoju, istom mržnjom otrovanu dušu.
Što se tiče „agresivnog Svetosavlja“, samo ti znaš šta si htio reći. Ali zato svako zna (ko to želi), da je drugo ime za crnogorski vjerski i nacionalni identitet – Svetosavlje. Ali nikako ne agresivno! Agresija odlikuje tvoj način vladanja. A možda je „brozomora“ temelj identitetu crnogorskom, čijem ktitoru, tvom ideološkom uzoru, Josipu Brozu, kaniš da ponosno poperiš spomenik u srcu Crne Gore. U Podgorici. Aferim!